Select Page

Manastir 22 – Monastery 22

Jezero je te večeri bilo mirno, gotovo nepomično, kao da čuva sve što se u njemu ogleda.   Dunja je prva ušla u vodu, bez oklevanja, kao neko kome je potrebno da se rashladi i iznutra, ne samo spolja. Jovana je stajala još trenutak na obali, posmatrajući je,...

Manastir 21 – Monastery 21

Sastanak nije bio najavljen zvonom. Vest se prenela tiho, gotovo neprimetno, od pogleda do pogleda, kroz kratke rečenice i zatvorena vrata koja su se oprezno otvarala i zatvarala. U trpezariji su se sabrali svi — stariji oci, mlađi monasi i iskušenici koji su stajali...

Manastir 20 Monastery 20

„Nema tragova borbe, nema uboda, nema tragova otrova u ustima… ništa“, mrmljao je tehničar dok je fotografisao pokojnika. „Kao da je srce prosto zaboravilo da kuca!. “Čista biologija, inspektore. Ili potpuni otkaz sistema.“ Glavni inspektor je letargično...

Manastir 19 – Monastery 19

Noć je spustila svoj teški plašt nad manastirsko dvorište i okolnu šumu. Vetar je bio gotovo nečujan, pomalo drhtav, kroz krošnje borova. Kupanje pod zvezdama u malom svetlucavom jezeru oslobodilo je napetost u telu i mislima. Voda je bila hladna, a Dunja je stajala...

Manastir 17 – Monastery 17

Izašli smo iz trpezarije sporije nego što je bilo potrebno, kao da nas je nešto još uvek zadržavalo unutra, u onom prostoru gde su se mirisi tamjana i hrane mešali sa nečim težim — nečim što nije imalo ime, ali je ostajalo u grudima. Dvorište nas je dočekalo tišinom....

Manastir 16 – Monastery 16

Arsenije se svima javio: „Pomaže Bog, sestre i braćo.“ Odjeknule su tihe, gotovo šapatne replike: „Bog ti pomogao“, iz raznih delova dvorane, iz svakog lica se osećao pomalo strahopoštovanje, pomalo radoznalost, dok su oči sledile svaki njegov pokret, ruke, pogled,...

Manastir 15 – Monastery 15

Ateisti, neupućeni ili naprosto zlobni ljudi govorili su zbog ovog događaja o manastiru kao o nepotrebnoj zgradurini u kojoj borave lenštine koje su pobegle od sveta kako bi izbegle ovozemaljske obaveze, nesposobni da razumeju da iza tih zidina ne postoji bekstvo, već...

Manastir 14 – Monastery 14

Radost se još nije bila ni slegla među narodom. Ljudi su izlazili iz hrama sporije nego inače, kao da niko nije želeo da prekine ono što je upravo doživeo. Na licima se zadržavala neka tiha svetlost, osmesi koji nisu tražili razlog, pogledi koji su se susretali bez...

Manastir 13 – Monastery 13

Jeleosvećenje sam oduvek doživljavao kao tajanstveni trenutak susreta duše sa Bogom. Kada sam prvi put stajao pored oltara i posmatrao kako se priprema osvećeno ulje, pšenica i sveće, osećao sam da svaki detalj ima svoju težinu, ali i svoju svetlost. U sebi sam...

Manastir 12 – Monastery 12

Dunja je stajala na pragu naosa, ruke joj lagano skupljene pred grudima, dok je u mislima pokušavala da pripremi srce na ono što će uslediti. Svaka sekunda čekanja činila se beskonačnom, a u njoj se lomio osećaj straha i iščekivanja, neizvesnosti i neke neizrecive...

Manastir 11 – Monastery 11

Veče je polako tonulo u tihu, gotovo opipljivu tišinu konaka, dok smo Raša i ja sedeli pored male svetiljke, okruženi senkama koje su plesale po zidovima, a svaki naš pokret činilo se težim nego inače, jer je noć nosila sa sobom brigu i tihu napetost. „Ponekad se...

Manastir 10 – Monastery 10

Stajali smo u hladu dvorišta, dok se Raša lagano osmehujući trudio da razbije težinu mog unutrašnjeg nemira, a ja sam pokušavao da ga oraspoložim pričama o sitnicama koje su nas svakodnevno iznenađivale u manastiru, dok se Dunja, ne primećujući nas, kretala između...

Manastir 9 – Monastery 9

Dunja je tog jutra ustala pre svitanja, dok su poslednji mrak i magla još ležali preko dvorišta, i polako je, gotovo bez zvuka, kročila kroz kamenjem popločano dvorište, osećajući kako joj hladan kamen pod stopalima prenosi energiju zemlji koja je vekovima čuvala...

Manastir 8 – Monasteri 8

-Nektarije je sedeo u keliji kod oca Arsenija. Ruke su mu se preklapale na stolu, a pogled je lutao između pisma  i posve mirnog lica igumana  Arsenija. Svaka reč koju je Dunja izgovorila sinoć odzvanjala je u njegovim mislima: „Ti si moj otac.“ „Teško je poverovati…“...

Manastir 7 – Monastery 7

U jednom ravničarskom mestu, gde su se ulice leti punile finom prašinom, na proleće obilnim kišama i velikim barama, zimi vetrom koji je dolazio preko otvorenih polja, odrastao je jedan dečak. Kuće su tamo bile niske, sa širokim dvorištima i starim voćkama koje su...

Manastir 6 – Monastery 6

(In serbian and english) Probudio sam se u manastirskom konaku, sa osećajem kao da me je neko nežno izvukao iz sna koji nije želeo da se završi, dok je stari drveni pod pod mojim nogama tiho škrgutao pri svakom pokretu, a sunčeva svetlost, probijajući se kroz prozor...

Manastir 5 – Monastery 5

(For serbian and english) Nisam ni primetio kada je dvorište počelo da se prazni. Kirjak i “amerikanka” su otišli ka ka onoj drvenoj kućici na rubu šume, a ja sam ostao sam sa mislima koje nisu imale gde da odu. Reči oca Arsenija još su odzvanjale u meni,...

Manastir 4 – Monastery 4

Otac Arsenije je tog dana primio delegaciju visokog ranga sa samog vrha Republike Srbije. Poseta je bila istovremeno ceremonijalna i nametljiva za mir manastira. Automobili su ulazili jedan za drugim, a za njima cela pratnja: savetnici, kamere, ljudi iz određenih...

Monastery 3 – Monastery 3

(In english and serbian) Parkirao sam auto dalje od drugih vozila, ispod starog, krivudavog hrasta, misleći da će ujutru senka biti idealna, bar po mom razmišljanju, iako nisam mogao da predvidim kako će ptice koje žive u krošnji uneti svoje „ukrase“ na moj plavi...

Manastir 2 – Monastery 2

(In english and serbian) Uvod (završni deo — priziv) I onda, kada sam već bio uveren da sam prošao kroz mnoge unutrašnje borbe, da sam dotakao granice sopstvene izdržljivosti i da me malo šta može iznenaditi — život me je doveo pred iskušenje koje nije ličilo ni na...

Manastir 1 – Monastery 1

(In english and serbian) PREDGOVOR Nekada sam bio veseo i nasmejan dečak — ili sam barem tako izgledao onima koji su me posmatrali sa strane, kroz kratke susrete i površne poglede koji nikada nisu imali dovoljno vremena da se zadrže na onome što je u meni već tada...